iméti imam, imej imejte, imel unela, imajoč
I.
1. imati: ~ hišo, dom; ~ kaj soli v glavi biti pametan; ~ srečo; ~ zaslužek zarađivati; ~ oblast v svojih rokah imati vlast u svojim rukama; ~ veliko opraviti imati mnogo posla, biti veoma zauzet; ~ vsega dovolj imati svega u izobilju; ~ več sreče kot pameti; vem, s kom imam opraviti znam s kim imam posla
2. držati: ~ konje, govor, študente na stanovanju
3. držati, smatrati: ~ koga za poštenjaka, za nedolžnega
4. ~ koga za norca držati koga za budalu, praviti koga budalom, sprdati se s kim; ~ ga pod kapo biti nakićen, biti pripit, biti nakresan, iluminiran; ~ mlade okotiti se, ošteniti se, oprasiti se, oteliti se, oždrijebiti (-ždreb-) se; ~ s kom prepir svađati se s kim; ~ koga rad voljeti (-le-) koga; ~ koga v čislih cijeniti (cen-) koga; ~ koga trdo, v strahu držati koga u zaptu; ima me, da bi zaspal spava mi se
5. morati: imaš priti o pravem času
6. moći: mi imaš posoditi kaj denarja možeš li mi pozajmiti
II. ~ se: kako se imaš kako si, kako živiš; dobro se imej budi zdrav, budi sretan, budi srećan, dobro se provedi
III. ne imeti nemati: nimam ti kaj povedati nemam šta da ti kažem; nimaš mu kaj očitati ti nisi pozvan da ga prekoravaš