s (ispred samoglasnika i zvučnih suglasnika z) predl.
I. s gen.
1. s, sa: ~ konja pasti; priti ~ hribov doći sa planina
2. s, sa, od: ~ strani gledati sa strane gledati; vsem ~ poti iti svima se skloniti s puta; začeti ~ kraja početi od kraja
3. iz: priti ~ Koroškega doći iz Koruške
II. s instr. s, sa
1. (društvo, zajednica, pratnja): družiti se ~ tatovi družiti se s lupežima; lasje ~ kožo vred kosa zajedno s kožom; knjiga ~ podobami knjiga sa slikama; žena ~ košarico žena sa košaricom; potovati ~ prijateljem putovati sa prijateljem; mož ~ sekiro ga je udaril muž sa sjekirom ga je udario ( mož ga je udaril ~ sekiro muž ga je udario sjekirom); v zasedi čakati ~ puško u zasjedi čekati s puškom; pogovarjati se ~ prijatelji razgovarati s prijateljima
2. (sredstvo, oruđe) u shrv. bez predloga: pisati ~ peresom pisati perom; zatrpati prostor ~ knjigami zatrpati prostor knjigama; ~ prepričevanjem dobiti koga na svojo stran uvjeravanjem dobiti koga na svoju stranu
3. ~ potjo kaj opraviti usput što uraditi