jêzik -íka m
1. jezik: dolg, oster jezik; hudoben jezik pakostan jezik; strupen jezik prljav jezik; imeti gladek, namazan jezik biti govorljiv; držati jezik za zobmi; jezik za zobe!; imeti besedo na -u imati riječ, reč na vrh jezika; razvezal se mu je jezik razvezao, odriješio, odrešio mu se jezik; imam na koncu -a mete mi se po ustima; vzel mi je besedo z -a uze mi riječ iz usta; opletati z -om landarati jezikom; na jezik položiti; ljudem v -e priti postati predmet ogovaranja; po -ih vlačiti koga ogovarati koga; pokazati komu jezik isplaziti komu jezik; njega je sam jezik samo govori; dati se ljudem v -e izložiti se ogovaranju
2. jezik, govor: materin jezik; tuj jezik strani jezik; ljudski jezik narodni jezik; knjižni jezik književni jezik; pogovorni jezik razgovorni jezik; zborni jezik razgovorni jezik obrazovanih krugova; pesniški jezik; odrski jezik scenski jezik, govor; učni jezik nastavni jezik; uradni jezik službeni jezik, umetni jezik umjetni (-met-), vještački (vešt-) jezik, rokovnjaški jezik šatrovački jezik
3. jezik, komadić kože na cipeli: jezik pri čevlju
4. jezik, različiti predmeti nalik na jezik: jezik piščali, na tehtnici
5. jelenov jezik bot. jelenak, Phyllitis scolopendrium; pasji jezik bot. mišinac, Cynoglossum; volovski jezik bot. volovski jezik, Anchusa officinalis; morski jezik zool. morski list, Solea solea
Dostopnost
Dostopnost