s (ispred samoglasnika i zvučnih suglasnika z) predl.
I. s gen.
1. s, sa: s konja pasti; priti s hribov doći sa planina
2. s, sa, od: s strani gledati sa strane gledati; vsem s poti iti svima se skloniti s puta; začeti s kraja početi od kraja
3. iz: priti s Koroškega doći iz Koruške
II. s instr. s, sa
1. (društvo, zajednica, pratnja): družiti se s tatovi družiti se s lupežima; lasje s kožo vred kosa zajedno s kožom; knjiga s podobami knjiga sa slikama; žena s košarico žena sa košaricom; potovati s prijateljem putovati sa prijateljem; mož s sekiro ga je udaril muž sa sjekirom ga je udario ( mož ga je udaril s sekiro muž ga je udario sjekirom); v zasedi čakati s puško u zasjedi čekati s puškom; pogovarjati se s prijatelji razgovarati s prijateljima
2. (sredstvo, oruđe) u shrv. bez predloga: pisati s peresom pisati perom; zatrpati prostor s knjigami zatrpati prostor knjigama; s prepričevanjem dobiti koga na svojo stran uvjeravanjem dobiti koga na svoju stranu
3. s potjo kaj opraviti usput što uraditi
Dostopnost
Dostopnost