čòvjek m, čȍvjek -a, čovjèka m (ijek.), čòvek m, čȍvek -a, čovèka m (ek.) mn. ljȗdi
1. človek: ~ je gospodar prirode; to je da ~ poludi
2. mož, moški: ljudi i žene; umro mi ~, i ja ostadoh udovica
3. mož, človek: naš ~; sovjetski ~; radni ~
4. vrl mož: umro je ~, gdje takav još među nama živi
5. bivši ~ izgubljenec; božji ~ od rojstva nenormalen človek; božji ljudi berači; ~ i po korenjak; ~ od oka lep človek; ~ od pera književnik; duša od -a dobričina; ljudi s koca i konopca vsakovrstni ljudje; svjetski ~ svetovljan; hajdelberški, krapinski ~; čovječe, ne ljuti se človek, ne jezi se; čovjek-žaba potapljač, frogman