kȍnj kònja m, mn. kònji
1. konj: arapski, bosanski ~; teretni, jahaći, trkaći ~; ~ sedlanik; čistokrvni, punokrvni ~; trojanski ~; biti na -u; sići s konja na magarca; darovanu se konju ne gleda u zube; gospodareve oči konja goje gospodarjeva skrbnost se pozna konju; govoriti s konja govoriti ostro, strogo; i ~ od sto dukata posrne tudi najpametnejšemu spodleti; i ja imam konja za trku nisem slabši kot ti; raditi kao ~ garati ko konj
2. konj: ~ u šahu; gimnastički ~ sa hvataljkama
3. konjska moč: motor od sto konja
4. kobilica na violini
5. nilski ~ zool. nilski povodni konj, Hippopotamus amphibius