sjȅći sijèčem (ijek.), sȅći séčēm (ek.)
I.
1. sekati: ~ drva; ~ meso; ova linija siječe onu krivu; ~ granu na kojoj se sjedi
2. rezati: ~ što nožem; ~ makazama, škarama na komade; ~ u drvetu; nož ne siječe; vjetar siječe po licu; brod siječe kroz talase, kroz valove; ~ okuku rezati ovinke; ~ vino rezati vino; ~ kome duvan na glavi prizadevati komu velike težave; ~ raju ubijati rajo
3. klati (v kartah): kecom ~ kralja
4. prevzdigniti (karte): ti si sada na redu da siječeš
5. temeljito reševati naloge: on je jedan od onih koji sve sijeku na panju
6. zbadati, šavsati z jezikom: ona sijeće sve kao na panju
7. striči: on siječe hlačnice da zakrpi dupe = on siječe čakšire i krpi tur izmazati se iz ene nevšečnosti, pa pasti v drugo
8. kula siječe nebo stolp se dviga v nebo
II. ~ se
1. sekati se, križati se: na Kajmakčalanu se sijeku dva planinska masiva; gdje se sijeku Njegoševa i Gajeva ulica
2. bojevati se: nije dično da se dužde siječe s Furlanom