svŕšiti sv{__r^}šīm
1. končati: ~ posao, školovanje, djelo, život
2. opraviti: ~ posao; ~ nuždu opraviti potrebo; ~ sa životom končati si življenje; ~ samoubistvo, samoubojstvo narediti samomor; među nama je sve svršeno med nama, med nami je vse končano; svršeni glagoli lingv. dovršni glagoli; svršeno prošlo vrijeme lingv. dovršno pretekli čas, aorist; svršeni đak, pravnik dijak, pravnik, ki je končal šole