bebúkati (se) bèbūčēm (se)
1. vpiti, razgrajati, lomastiti: nemoj bebukati uzalud; imućniji Bačvanin po pijaci ponosito šeće, ili se po birtiji s kondirom u ruci bebuče; ništa ne radi a uvijek se najviše bebuče
2. mukati: čim nije krava kod kuće, a tele odmah bebuče