dòbiti dȍbijēm, vel. dòbīj -te, del. dòbio dȍbīla, dobìjen -èna in dobìven -èna
1. dobiti, prejeti: dobiti u posjed, u posed; dobiti igru, bitku porudžbinu, narudžbu, volju za rad; dobiti batine, šamare, korpu, košaru, po glavi, po leđima, po njušci, po prstima; dobiti zadatak, zaduženje; dobiti brus = dobiti šipak oditi praznih rok; dobiti stvar natrag; dobiti partiju šaha, utakmicu s kim; parnicu dobiti pravdo
2. pridobiti: dobiti na težini
3. premagati: po tri kralja na me udariše, pa me ne dobiše
Dostopnost
Dostopnost