dóći dôdēm, vel. dóđi, aor. dóđoh dóđe, del. dòšao dòšla
1. priti: doći kući, na red, u nevolju, k sebi, do cilja, u pravi čas; došlo vrijeme žetve; došlo je do gusta prišlo je v zagato; doći do ušiju zvedeti; već nekoliko puta u prošlosti naš je opstanak došao u pitanje že nekajkrat v preteklosti je bil naš obstoj na kocki; doći komu na oči priti komu pred oči; doći do uvjerenja prepričati se; doći do istine dokopati se do resnice; doći do riječi priti do besede; doći u sukob s kim spopasti se s kom; došlo pa prošlo prišlo je in minilo
2. dorasti: kad dođe sin do konja i sablje, on će mene starca izbaviti
3. postati: lice joj je došlo ozbiljno
4. dođe joj da pjeva i plače
5. biti v sorodstvu: on mi dođe brat od strica on je moj bratranec po očetu
6. doći komu glave spraviti koga s poti, ubiti koga