dokúčiti dòkūčīm
I.
1. zvedeti: dokučiti što od koga; pitajući dokučiti
2. pogruntati, dognati, doumeti: dokučiti tajnu; niko nije mogao dokučiti suštinu te ideje
3. zgrabiti: dokučiti pušku
4. doseči: grana je visoko, pa je ne mogu dokučiti
II. dokučiti se
1. dokopati se: dokučiti se dobre službe
2. domisliti se: neću joj reći istinu, neka se sama dokuči
3. približati se: dokučiti se kolima, cilju
Dostopnost
Dostopnost