dûg m, mest. u dúgu, mn. dȕgovi dugóvā, dȕgōvā
1.
dolg: dug je zao drug; grcati, plivati u dugovima dušiti se v dolgovih; biti do grla (do ušiju) u dugovima; leteći dug; pasti u dug; otpisati dug; utjerivati dugove izterjevati dolgove; učiniti kome poslednji dug izkazati komu zadnjo čast
2.
dolg, dolžnost, obveznost



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek