grána ž, tož. grânu, mn. grâne
1. veja: grana na drvetu, nove umjetnosti; biti suha grana; doći na zelenu -u; siječeš -u na kojoj sjediš; metnuti djevojci -u na put dekletu onemogočiti možitev; nakićen šljivovom -om pijan; pasti na niske -e
2. panoga, veja: industrijska grana privredna grana gospodarska panoga; grana rudarstva
3. rokav: rijeka se dijeli na dvije -e, reka se deli na dve -e
4. hrbtišče roke, nart: na šaci razlikujemo korijen (koren), granu i prste; ozdo je taban, a ozgo grana; boli ga noga, baš na -i
5. niz: grana bisera
6. vejast vzorec za vezenje: grana veza na marami