ȉme ȉmena s, mn. imèna, rod. iménā, daj. imènima
1. ime: kako je vaše ime?; znati koga po imenu; pozajmiti na bratovo ime; ja čestitam u svoje i u ime razreda, svojih drugova; uhapsiti u -zakona; vlastito, opće, opšte ime lastno, občno ime; isprebijati koga na mrtvo ime pretepsti koga kot vola; krsno ime = krsna slava; kršteno ime krstno ime; neka bude, za ime božje naj bo v božjem imenu
2. piimek: porodično ime
3. ime, sloves: steći lijepo ime
4. račun: uzeti novac na ime plate
5. ne znati krsna imena čemu ne se znajti v situaciji, ne razumeti