kóčiti kôčīm
I.
1. zavirati: kočiti kola, promet, saobraćaj, razvitak proizvodnje
2. ovirati: kočiti rad lijenošću
II. kočiti se
1. zavirati se
2. krepeneti, premirati: kočiti se od straha i groze
3. štrleti: ogromni dimnjaci koče se u nebo
4. biti viden: na zidu koče se dva portreta, ekspr. držati se leseno, ošabno: pripiti susjed kočio se kao kakav grčki junak
Dostopnost
Dostopnost