kolijètati kòlijećēm (ijek.), kolétati kòlēćēm (ek.)
I.
majati, gibati: kolijetati kolać iz zemlje, zub iz vilice; vjetar kolijeće zastavu
II.
kolijetati se majati se, zibati se: kolijeće mu se zub; stolić se nagnu na jednu stranu, pa brzo na drugu, pa se poče kolijetati kao da je na talasima



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek