kȍnj kònja m, mn. kònji
1. konj: arapski, bosanski konj; teretni, jahaći, trkaći konj; konj sedlanik; čistokrvni, punokrvni konj; trojanski konj; biti na -u; sići s konja na magarca; darovanu se konju ne gleda u zube; gospodareve oči konja goje gospodarjeva skrbnost se pozna konju; govoriti s konja govoriti ostro, strogo; i konj od sto dukata posrne tudi najpametnejšemu spodleti; i ja imam konja za trku nisem slabši kot ti; raditi kao konj garati ko konj
2. konj: konj u šahu; gimnastički konj sa hvataljkama
3. konjska moč: motor od sto konja
4. kobilica na violini
5. nilski konj zool. nilski povodni konj, Hippopotamus amphibius