kȍrijen m (ijek.), kȍrēn m (ek.)
1. koren, korenina: puštati, hvatati -e; uhvatiti dubokog -a globoko se ukoreniniti; iščupati što s -om izpuliti s korenino vred; podsjeći čemu korijen; presjeći što u -u presekati v korenini; iz -a izmijeniti, promijeniti temeljito zamenjati, spremeniti; vući korijen od koga izvirati od koga; zatrti u -u zatreti v korenini, popolnoma uničiti
2. lingv. koren, besedni koren: rad je korijen porodici radnik, radnica, raditi, radnja, zarada, predradnik, radionica itd.
3. koren: korijen jezika, ruke, dlake, zuba
4. mat. koren: kvadratni, kubni korijen; izvući, vaditi korijen broja 25
Dostopnost
Dostopnost