kȍtūr m, mn. kȍturovi
1. obroč, zvitek: kotur bodljikave žice; kotur papira
2. obroč: djeca se igraju -om
3. kalobar: odbijati plave koturove dima
4. dial. kolo, bicikel
5. hlebec, pogača: kotur sira; voštani kotur
6. škripec: dizati teret -om
7. šport. krpljica: kotur na donjem kraju skijaškog štapa
8. spiralni zvitek sveče: ljudi i žene drže zapaljene koturove, čiji bledi plamenčići osvetljavaju koštunjave ruke
9. kolo (pri vozu): stajali su kraj kola koja su bila prislonjena uz brvno, s jedne strane uz kotur stajao je Spasoje
10. svetniški sij, aureola: ona slika pravi kotur neumrlosti nad umjetnikovom glavom
11. disk: šport. bacanje -a