kȕckati -ām ekspr.
I.
1. trkati, trkljati: s časa na čas zastajao bi i kuckao drenovačom o zemlju
2. tipkati: kuckati na pisaćoj mašini; milo ga je bilo gledati i slušati kako za aparatom kucka
3. brenkati, brenkljati: ona ide napred, a on za njom kucka u novu tamburicu
4. kopitljati: konjic kucka po tvrdoj cesti
5. zvoniti, pritrkavati, vabiti: zvalo je zvono kuckajući k misi
6. udarjati, tolči: od krstova zlatne kite vise te kuckaju Boška po plećima
7. težko, varčno zbirati: ne idu u birtiju, ne piju vino, i novac kuckaju
II. kuckati se
1. trkati: seljaci se kuckali čašama i pili vino
2. trkati se: kuckati se u prsi