kȕcnuti -nēm
I.

1.
trčiti, udariti: štapom kucnuti o zemlju
2.
trkniti, potrkati: trknu netko na vratima; kucnuti kod susjeda na prozor
3.
zaigrati: čauš viknu, kucnu dabulhana, krenuše se iz polja svatovi zaigrala je vojaška godba
4.
udariti, odbiti: kucnuo je njemu posljednji čas, kucnula je njemu posljednja ura prišla je njegova zadnja ura
5.
zabrenkati: kucnuti u tamburicu
6.
odbiti: kad ponoć kucne, čete su spremne za pokret
II.
kucnuti se trčiti: kucnuti se čašama



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek