mjȅra ž (ijek.), mȅra ž (ek.)
1. mera: mjera od oka; uzeti -u; po -i; mjera za duljinu, površinu, težinu, vrijeme; držati -u; ne znati -e; prevršiti -u prekoračiti mero; vraćati istom -om; prešla dara -u ekspr. mera je polna
2. ritem: udariti naglašenom -om
3. mat. mera: najveća zajednička mjera
4. meja: sve ima svoje -e
5. ukrep: preduzeti, poduzeti odlučne -e
6. teža: živa mjera krave, vola
Dostopnost
Dostopnost