môć mȍći ž, mest. u mòći
1. moč: moć govora, rasuđivanja, prilagođavanja; kupovna moć dinara; to ne stoji u mojoj moći; imati moć nad čim; moć navike moč navade; prošlo vrijeme preko tvoje glave, iznemoglo tijelo, malaksale -i
2. veljava: izjava ima moć obaveze
3. mn. mȍći mòćī moči, relikvije
Dostopnost
Dostopnost