mráčiti mrâčīm, mrâčāh -āše
I. zamračevati, zatemnjevati: veče je počelo da mrači ulice; mračiti čije lice, pojmove
II. mračiti se
1. mračiti se: već se počelo mračiti
2. postajati mračen, temen: lice mu se mrači; mrači mi se pred očima; svijest, svest mi se mrači
3. potemniti: njegova slava ne može se ničim mračiti