múnja ž, mn. mȗnje blisk, strela: udarila je munja; stajao je kao udaren -om; munja sijevnu, sevnu iz oblaka; vijest se kao munja proširi u narodu novica se je kot blisk raznesla med ljudstvom



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek