naplátiti nàplātīm
I.

1.
inkasirati: odmah će doći ober, pa će on naplatiti; idem do dužnika da naplatim dug
2.
plačati, poravnati dolg: ja se nadam da će mi bez ustezanja naplatiti dug
3.
poplačati, nagraditi: ja ću naplatiti vaš trud
II.
naplatiti se
1.
izplačati se: on se sam naplatio
2.
inkasirati (se), izterjati se: od njega se dug ne može naplatiti jer ništa nema



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek