ȍko ȍka s, mn. ȍči, rod. òčijū in òčī, daj. òčima, tož. ȍči in òka
1. oko: vidjeti što svojim očima; gledati komu u oči; ići komu s očiju; ocijeniti nešto od oka; biti kome trn u oku; bacati, baciti kome pijesak, prašinu, pepeo u oči; biti nekome na oku, na očima biti komu na očeh; biti momak od oka biti fant od fare; biti s nekim kao luk i oči ne se razumeti s kom; izvaditi kome oči iztakniti komu oči; vrana vrani oči ne vadi vrana vrani ne izkljuje oči; gledati pravo u oči gledati naravnost v oči; gledati smrti u oči; dati nešto na lijepe oči; daleko od očiju, daleko od srca; gutati očima požirati z očmi; ovaj bi zavadio dva oka u glavi ta je velik spletkar; zapeti za oko pasti v oči; sad mi je puklo pred očima sedaj so se mi odprle oči; iz oka iz boka kakor koli, za vsako ceno
2. tih, miren vrelec
3. mesto v jezeru s podvodnim vrelcem
4. oko: oka na grani, na drvetu
5. predal v kašči: oka su prepuna žita; ambarska oka
6. odprtina pod lokom mostu: oko kod mosta
7. linica na vratih, gl. tudi špijunka
8. oko: oko u mreže
9. sence: slijepo oko
10. kurje oko kurje oko
11. oko, cepič: cijepljenje, cepljenje, kalemljenje na oko