posvétiti pòsvētīm
I.

1.
posvetiti: posvetiti crkvu, koga za svećenika: htedoše me posvetiti crkvi i dadoše me na školovanje, na nauke
2.
darovati: posvetiti žrtvu bogovima
3.
posvetiti: posvetiti knjigu prijatelju; sav svoj život posvetio sam radu na zbliženju naših naroda; posvetiti koga u tajnu razodeti komu skrivnost
4.
posvetničiti: posvetiti koga
5.
posvetiti pažnju čemu, komu posvetiti pozornost čemu, komu
II.
posvetiti se
1.
posvetiti se: posvetiti se nauci
2.
posvetničiti se, postati svetnik: naumio sam bio savršeno da se posvetim
3.
posvetile ti se riječi, reči naj te bog usliši; posvetila ti se ruka blagoslovljena bodi tvoja roka; ko se ne osveti, taj se ne posveti kdor se (z enako mero) ne maščuje za krivico, ne bo zveličan



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek