rȃd rȃda m, mest. u rádu, mn. rȁdovi
1. delo: ići na rad; uzeti što u rad; biti na -u; samovoljno napustiti rad; grupni, kolektivni, naučni, umni, fizički rad; minuli rad; prinudni, prisilni rad pismeni, ručni, kućni rad; tegotan, mučan, suvišan, nezahvalan rad; rad na parče, na komad delo po kosih; višak -a; fiziologija -a
2. književni rad književno delo
3. pustiti mašinu, stroj u rad pognati stroj