rôg rȍga m, mest. u rògu, mn. rȍgovi rogóvā
1. rog: volujski rogovi; lovački, barutni rog kao instrument; rog izobilja simbol bogastva; puž pušta rogove; žena mu je nabila rogove žena mu je nezvesta; duvati s kim u isti rog biti s kom istega mnenja; pokazati rogove; natjerati koga u kozji rog; uhvatiti bika za rogove; uvući rogove pomiriti se; dati kome rog za svijeću ogoljufati koga
2. oselnik, voder
3. lemez: rog na kući
Dostopnost
Dostopnost