salàuka ž, salàukovina ž (t.) nevihta, huda ura, snežni metež: udariće salauka huda ura se bliža; razbjesnjela se salauka razdivjala se je nevihta; napolju se sučeli s mrakom i salaukovinom zunaj ga je zajel mrak in nevihta, metež



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek