skòbiti skȍbīm
I.
1. naleteti na koga, po naključju srečati: skobiti koga; skobi Katu na sokaku; zla te kob skobila
2. ekspr. pritisniti, spraviti v škripce: jastrebovi love po dvoje skupa, pa zeca skobe, ovaj odavle, onaj odanle, da im ne može uteći; mlade cure, kada Stanu skobe, blijede od zavidne zlobe
II. skobiti se srečati se: skobismo se ja i moja dika sinoć u tijesnom sokaku