strijèla ž, mn. strȉjele (ijek.), stréla ž, mn. strêle (ek.)
1. puščica: odapeti -u; odletjeti kao strijela; brz kao strijela; jato divljih gusaka preletje nebo u -i v obliki puščice
2. blisk, strela: došlo je kao strijela iz vedra neba; strijela te ubila!