svŕšiti svr̂šīm
1. končati: svršiti posao, školovanje, djelo, život
2. opraviti: svršiti posao; svršiti nuždu opraviti potrebo; svršiti sa životom končati si življenje; svršiti samoubistvo, samoubojstvo narediti samomor; među nama je sve svršeno med nama, med nami je vse končano; svršeni glagoli lingv. dovršni glagoli; svršeno prošlo vrijeme lingv. dovršno pretekli čas, aorist; svršeni đak, pravnik dijak, pravnik, ki je končal šole