štȅtiti -īm
I.
1. škodovati, škoditi, povzročati škodo: štetiti komu, koga; voluharice žive po poljima, štete usjeve; česte promjene modnih linija počele su štetiti industriji; to šteti zdravlju
2. kvariti: nemoj maziti dijete, time ga štetiš
3. trpeti škodo: neka šteti kad ne sluša
II. štetiti se
1. trpeti škodo: neće biti pravo da se štetiš, a meni za fajdu
2. kvariti se: krv se u njemu brzo štetila