tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
I.

1.
tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
2.
poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
3.
gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
4.
gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
5.
siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
6.
preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
7.
prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
8.
preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
9.
siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
10.
uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
11.
nabijati: tjerati obruč na bačvu
12.
nesti: ova puška daleko tjera
13.
tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
II.
tjerati se
1.
goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
2.
tiščati (na stran): tjera me napolje
3.
poditi se: tjeraše se po polju široku
4.
izbijati se: klin se klinom tjera
5.
on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek