upútiti ùpūtīm
I.

1.
napotiti, napeljati: uputiti koga na dobro; uputiti čitaoca na podrobnija proučavanja problema
2.
poučiti, informirati, dati navodilo: uputiti koga kako mu valja raditi
3.
poslati: uputiti komu pismo, molbu, žalbu; uputiti Skupštini pitanje nasloviti na Skupščino vprašanje, vprašati Skupščino
4.
nakazati: uputiti novac novčanom uputnicom, poštanskom uplatnicom
5.
seznaniti koga z, upeljati v: uputiti koga u tajnu poslovanja
II.
uputiti se
1.
napotiti se
2.
poučiti se: uputiti se u čemu



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek