vrȅća ž (ijek., ek.) vreča: jutena, papirna vreća; kupiti mačku u -i; našla vreća zakrpu našla sta se dva enaka, gliha vkup štriha; staviti koga u istu -u s kim enačiti koga s kom: od šta vreća od toga i petlja kakršni starši takšen otrok; prazna vreća ne može uspravno da stoji; odriješiti, odrešiti -u svojih doživljaja začeti pripovedovati svoja doživetja; prodrta, proderana vreća zapravljivec, razsipnik; biti zavezana vreća biti zmeden, biti neznajdljiv; biti težak kao vreća biti težek kot cent



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek