zȁjedničkī -ā -ō
1. skupni: -a zemlja, imovina; naći zajednički jezik; zajednički sadržilac mat. skupna mera; zajednički višekratnik mat. skupni mnogokratnik; zajednički imenilac, imenitelj, nazivnik mat. skupni imenovalec; -a mjera mat. skupna mera
2. občni: -a imenica lingv. občno ime