zàkačiti -īm
I.
1. speti: zakačiti vagone, dva vagona
2. pripeti: zakačiti što čiodama, iglama; zakačiti junaku orden, perjanicu
3. zatakniti: zakačiti prste u džepove od prsluka; zakačiti što za ogledalo
4. obesiti: zakačiti kaput na čiviluk
5. zadeti: kroz šumu možeš provući nekoliko piastova da ne zakačiš o drvo; zakačiti koga govorom, kritikom
6. oplaziti: malo sam ranjen, zakačilo lijevu ruku
7. ekspr. opiliti: zakačiti koga za hiljadarku
8. zbosti: umjela je da zakači, ali nikad nije vrijeđala
II. zakačiti se
1. zatakniti se: košulja se u rijeci zakačila za kamen; ventil se zakačio, pa prestao da radi
2. ekspr. obesiti se na koga: zakačiti se na koga
3. obregniti se: kad pjesnik hoće da se malo zakači za neko lice, on to čini sa mnogo ukusa
Dostopnost
Dostopnost