zamračeváti (-újem) | zamračíti (-ím)
A) imperf., perf.
1. oscurare, ottenebrare:
zamračiti obraz oscurare il volto
2. annebbiare, appannare, annuvolare:
zamračiti um ottenebrare la mente
B) zamračíti se (-ím se) perf. refl.
1. appannarsi, annebbiarsi; ottenebrarsi:
um se mu je zamračil gli si ottenebrò la mente
2. impers. (zmračiti se) farsi buio:
vrnil se je, ko se je zamračilo ritornò che s'era fatto buio